Natpisi svojom strukturom podsjećaju na memorijalne ploče. Sadržaj natpisa, svojom običnošću je u funkciju destrukcije posebne važnosti događaja kojim se ispunjava uslov za obilježavanje mjesta. Kao subjekti su postavljeni umjetnik ili umjetnost kao idealizovane intelektualne kreacije, dok je njihova radnja - intimizam u suprotnosti sa karakterom njihovih socijalnih identiteta. Intimizmi su postavljeni u različitim vremenima. U pojedinim slučajevima oni naslućuju geopolitičku situaciju postajući ekstrovertni intimizmi konstelacija (primjer: Na ovome mjestu 1992. riječ umjetnost nije izgovorena 798 časova), dok su u drugim slučajevima unutar situacionih okvira (primjer: Na ovome mjestu 03.09.1921. umjetnik se požalio supruzi na jake bolove u stomaku). Dio ploča ostavljene su nedorečene, sa pisaljkom pored, nudeći mogućnost interakcije sa slučajnim prolaznikom, čiji nam zapisi daju uvid u metaretoričke kontekste i društvene ugovore.
